Prevarilo me vrijeme

I ova kiša

Vratih se iz grada

Mokra poput miša. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Počelo je ovako.

Jutro sunčano, sjajno, samo povremeni povjetarac umanjuje ljepotu dana. Ina ne izlazi nikuda, ostaje iza stakla, kao gušter grije tijelo. Razmišlja kako je lijepo upijati sunce bez žurbe, bez potrebe bilo što mijenjati. Zapisat će taj osjećaj, spremiti ga na sigurno u sjećanje jer nekako zna, trebat će joj onog dana kada se kiše vrate, kada oluje zahuču iznad krovova, kada zima stisne svoje hladne prste oko njenih misli. Ispruži ruke suncu na dodir, uživa kao da je ljubavnik  mazi toplinom. Slaže planove u glavi, red plavih, red žutih, crvenih planova. Kao  slikar. Planer joj je potreban ovih dana, samo hoće li ga se držati? Obećala je otputovati s prijateljima u Veneciju na karneval. Nije nikada bila u tom poznatom gradu s mnogo mostova, ali znala je da je jedinstven i na neki tihi način veselila se. Kostime su nekoliko mjeseci šivale njene dvije prijateljice i ona kako bi bile posebne.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Znaš li tajnu duboko skrivenu?

Dok pjesmu pjeva poludjela ptica

Pusti snove kroz vrata zjenica

Hrabrost skupi izgubi se u vremenu. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Govorili su sasvim ozbiljno
„Ne deri oblake nosom“
Kako sjajno rečeno onda
Dok još ni razumjela
Poantu nisam,
Kako istinito shvatih
Puno kasnije
Kad vidjeh
Koliki su nosovi
Ostali tamo zakačeni
Za neki oblak što
Samo u njihove skute
Daždi obiljem.
Pa se sada često pitam
Treba li izreku mijenjati?

08.06.2020.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Potraži me u bojama noći (više…)

Pročitaj cijelu poeziju