Znaš li tajnu duboko skrivenu?

Dok pjesmu pjeva poludjela ptica

Pusti snove kroz vrata zjenica

Hrabrost skupi izgubi se u vremenu.

 

I vidjeti ćeš tada rajske pejzaže

Koje tvoja mašta još nije dotakla

Napusti svoju tvrđavu od stakla

Provuci se tiho kroz vražje straže.

 

Svemir je dušo nepregledan slijed

Teško je proći kroz odraz tvoga lica

Naše su duše ista poludjela ptica

A ti stojiš na zemlji i čekaš red.