RASPORED PREDSTAVA:
II. Kazališni dani München:
Vrijeme je za kazalište
Mi smo neprofitabilna udruga stoga se trudimo da ponudimo program koji je dostupan svima. Vidimo se u kazalištu!
Lorena Vojtić “Dualna”
Uz pravu
patnju…
Najbolje
naučimo.
Gradimo
karaktere.
Oblikujemo.
Ličnosti,
stavove.
Kompletne
mentalne
sklopove.
Stvaramo.
Hvalevrijedne
projekte, čuda.
Koristimo
Bogom
dane…
Unikatne
darove…
Talenti se
umnažaju.
Možemo –
promijeniti
jedino sebe.
Ali druge,
nikako ne.
Milan Janković “Ona je zemlja, a ja zrak”
Tišina pjeva, tka svete tekstove,
snažne i nježne, kao paukova svile.
Oči su mi fantastičnih zvijezda pune,
ruku ispruženih, žele mjesec da uhvate.
.
Plešem bos po rosnoj travi,
čekajući, čeznući u najtamnijoj noći.
Zemlja i ja, suspregnuta daha,
za prvi pogled, čekamo na zoru uzdaha.
Mile Lisica “Zvono”
Pod kožu mi uselilo zvono
Pet kilograma bakra
A duša tek zašumi meko.
.
Korak me ne sluša vekovima
U srcu osamljena ravnica raste
Još je gaze između jave i sna
Mali mravi
Od stakla
.
I tako i
žednim
U krugu lepe tišine
Što talasa
Što se talasa
.
Pod kožu mi uselilo zvono
Biljke me zamišljeno gledaju
Još od prve molitve
.
Koju niko nije čuo
A svako je u nju verovao
Rijad Arifović “Ostavi me noćas”
Ostavi me noćas, samog,
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu
