Suzana Marić ” Sveta Marijo, moli za nas”
Danas sam ti, Majko prvi puta došla
kleknula sam mala pred noge tvoje
s ranim Suncem k tebi sam pošla
da Ti dam zahvalnost i molitve moje.
+
Klečim ispred tebe malena i smjerna
a suza mi slana klizi niz lice
molim Ti se danas, Majčice vjerna,
usliši mi molitvu, Mila Djevice!
+
Od srca te, Majko, ovdje danas molim
blagoslov za njih tražim Sina Tvoga
da mi one koje dušom volim
štiti, čuva i brani od zloga.
+
Moli za me, Majko
Sa rajskih visina
moli mi za djecu
svog jedinog Sina!
+
Moli za sve moje i sve ljude svijeta
Neka srce Tvoje i srce Tvog Djeteta
zaogrnu mirom i ljubavlju sve nas!
Kraljice mira, u Tebi je spas!
Lorena Vojtić “Jutrom”
Uspomene
u začecima.
Po znojnim
grudima…
Suprugova –
muskulatura.
Nerazmrsive
putanje, vežu.
Uzavrele
poljupce.
Snene
dodire…
Opušeno –
meškoljenje.
I sama,
ljupka.
Ljetna
zora…
Nikad nije
ugodnije
svanula…
Ladislav Babić “Harmonija”
Gle, zvijezde kako čudesno kruže,
tako je bistra atmosfera.
Naprosto moraju da se združe
valovi čežnje s harmonijom sfera.
.
Kako li bridim okrenut svodu,
obasjan nekom božanskom slutnjom.
Vrijeme je načas stalo u hodu,
vječnost kroz mene govori šutnjom.
.
Ponesen u bezdan zvjezdanim tragom,
ovdje sam prisutan još samo tijelom,
jer opijen hrlim nečem dalekom, dragom,
a neznanom još i zastrtim velom.
.
Jesi li i ti, strašno daleko,
upila u se ovu opojnu drogu?
O, kako želim iz leta, meko,
spustit se kraj tvojih nogu!
Emil Strniša ” Bio jednom jedan veliki čovjek”
Bio jednom jedan veliki čovjek. I bilo jednom puno malih ljudi. Velik čovjek je bio. Dok je bio. Kad više nije bio, mali su ljudi htjeli postati veliki čovjek. Bilo ih je sve više i više, ali nisu mogli postati veliki čovjek. Bili su samo puno malih ljudi. Onda su mali ljudi odlučili da nije postojao veliki čovjek kako bi svi mogli biti zadovoljni jer su svi mali ljudi. Kad su zaboravili velikog čovjeka i ostali samo mali ljudi, počeli su tražiti među sobom još manje ljude kako bi njima oni postali veliki čovjek. Nisu ih našli, svi su bili samo mali ljudi. I postalo je dosadno. Nisu imali koga slaviti, nisu imali koga kuditi. Onda su se, nakon dubokog promišljanja, dogovorili i uzeli jednoga maloga čovjeka i od njega malo po malo pravili velikog čovjeka. To je malim ljudima bilo zabavno.
