
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=194908
Bijela sjena polagano kroči
Vjetar puše, prijeti svojom moći
Posvuda se led na zemlji stvara
Ljuta zima na okna udara
Dodir ljeta na obrazu još traje
Toplo pamtim, pa mi nedostaje
Zima prste svija oko mene
Miris ljeta pred očima vene
Dani kratki, a noći su duge
Sve je bijelo, drveće i pruge
Samo crne su te zimske noći
Sve je crno-bijelo, tu nema pomoći

Slušam bruj vremena
kiša i vjetar osakaćuju mir
navir misli vrišti
biti tamo gdje želim
ovdje jesam a nisam
nesan
pleše kurvin pir
a ja čekam ne bi li malaksala
široko more
tvoj pogled iz dubine
ljeska se zorom
Moj prvi haiku. Prije dolaska na portal, nisam ni znao što je to, a sad sam se usudio napisati jedan.:)