Objavljen je 47. broj Diskursa

https://drive.google.com/file/d/1_kc5FRpcXbaAOBK958mv

UXkPKFVXccf1/view

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Kad ljeto polako prođe”

Što šuma ima s našom tugom?

Lišće joj žuti kao ukazanje,

dok ju boje šaraju sumnjom,

ispod i iznad moje glave…

*

Naše mladosti,

kao nježne stvari,

postaju sjetna sjećanja.

Od čega smo to bježali,

mladi i drhtavi?

Jesmo li poput lišća,

ako mijenjamo svoje boje

svakog jutra?

Želim li tako lažno umrijeti,

dok stvaram svoje kronologije?

 *

Dodirnem li misli svoje…

Zapitam se;

Od kojih kronologija

bi mi imalo nešto za reći

sva stara stabla u šumi?…

 *

Osim, da su sve naše misli

nečujne,

mnogobrojne,

usamljene…

Da ih se može odbaciti,

već poput lišća,

lažno će umrijeti…

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Ljepava “Elizine zvjezdice”

U dlanove skuplja zvijezde padalice

Zlatnim sjajem kiti  pletenice

jednu po jednu zvijezdu, pažljivo u kosu slaže

odluči Eliza: otrčat će do plaže

I rasuti po modrom valu

zvijezde sjajne.

Sretno podiže obrve

Čarolijom…

Zlatni prah se spustio na trepavice

dok na morskoj pjeni svijetle zvijezdice.

Noć je obasjana sada

Elizinim trepavicama i pletenicama

a more razigrano svjetlucavim valom i ribicama.

Na  noćnom nebu se smiješe  zvijezde

posmatrajući Elizine igrice.

Pročitaj cijelu poeziju

Davorin Žitnik ” Ruže i zvijezde”

Digerodoo na Cvjetnom placu ružama

pomaže lakše uvenuti.

Arhitekti svemiru otimaju zviježđa i

lijepe ih na nebodere

zbunjujući vanzemaljce na proputovanju

kroz Zagreb, i ne znajući da silno

žaloste pjesnika,

koji je šetao kroz mirisna venuća

i pazio da Zagrebom ne ide malen ispod

zvijezda.

Pročitaj cijelu poeziju

Vedran Zelenika “U horor priči”

Spasio sam sebe iz ove utvrde
I pronašao tajne spise, i neke potvrde
.

Bježeći od zakona, bježeći od sudbine
Upadam u krivi tok crvotočine
                           .

Život nije više isti
A ja zapeo na ovoj dugoj pisti
.

Stojim i tražim u ritmu filmskom
Živim u zakonu, i cehu rimskom
.

Sve mi se više čini
Da sam u nekoj horor priči
.

Utvare, zvijeri, srce i dušu mi kidaju
Još i na moj račun šale zbijaju
.

Ah, Bože dragi, pa oni duše nemaju
Kakve li još smicalice spremaju?
.

Ti, Bože, sudbu im presudi
I ne daj više da mi itko naudi
.

Jer ako se i tko u sekundi usudi
Ti mu, o Bože moj ljubljeni, presudi

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za zabranjene boje”

Nektar iz pupoljaka, voćka sred staklenika,

između dve planine jezero s lokvanjima,

dojke prepune mleka pri noćnim imenima,

mirisi njenih snova kroz vir antiseptika.

                            .

Reč s druge strane stakla strah kad pohodi snove,

usnuli Endimion okupan mesečinom,

umorni ljubavnici okruženi tišinom,

rešenje enigme i katalog za hirove.

                          .

Pogled na zabranjene boje jednog rastanka,

u ulici poroka prepoznatljiva senka,

brak ispunjen zamorom reči kad se sudare.

                        .

Odsjaj svetionika kao večernja zvezda,

u zatrovanoj noći zanos da se obuzda,

dan za nove naslove u izlogu knjižare.

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts