Blještavilo
šarenila…

Splasnulo
je u trenu!

Crna me
raduje i
očarava.

Ne mogu
napipati –
stepenice.

Izlaza iz
kamenitih
zatočenja.

Idem ka
tminastim
preludijima.

Poput
moljca.

Prema
svjetlosti.

Ne prežem
ni pred čim.

Rođena u
mračnom
ambijentu.

Održavam
(dis)balans.

Ostajem tu.

Gdje sam –
najsigurnija.

U ljušturi
ljubičastih
stalaktita.

Stalagmita
i prastarih –
preobraženja.

Do konca
svijeta i
vjekova…

Pročitaj cijelu poeziju

Svuda uokolo

oslobođeni Tifoni

rigaju svoju istinu.

          .

Što ti to ostavljam

kada me ne bude

kada te ponesu zablude?

                  .

Hoćeš li znati prepoznati

svijetle maske ispod

crnih lica

i ispriječenih žica?

Sve suprotno je od onog

što mišljah da istina je,

tek sada, kada u meni umire nada

boljeg svijeta,

stalnog svjetla u tvojim očima

djeteta.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

,,Smišljene slučajnosti“ reči iz manifesta,

reč o višeznačnosti kod zgrade od plamena,

struktura ,,Alkohola“ duh modernog vremena,

sklonost igrama reči spram mračne strane sveta.

                                      .

Kroz poetska traganja ,,pesme-konverzacije“,

simbol ,,crva Zamira“ propagator kubizma,

negator tradicije – glasnik avangardizma –

znak novih sadržaja i bez interpunkcije.

                               .

Zbir poetskih kolaža s radosnim čudesima,

prodori u čudesno ka zvezdanim poljima,

uz udvostručen kontrast oganj k’o krv svetlosti.

                                .

Princip simultanizma spoljašnje realnosti,

kroz poetski horizont duh priviknut na stvarnost,

zaljubljenik u život spreman za neprolaznost.

Pročitaj cijelu poeziju

Čuješ li

Novembar je sa druge planete

Smeje se na grčkom

Odlepi mi se sa đonova

Zavuče pod tesnu kožu

Rasadi boje u moje uši

Pod moja rebra

Do stopala

Do smrti

I teši me

I šapuće mi ludosti

Samo da te prebolim

.

Čuješ li u kapima kiše novembar

Svaka bi kap da bude šegrt tvojih želja

Da ti zloupotrebi misli

Otruje maštu

Da vekovima hodaš izgubljena hodnicima svoga tela

Da te zašije za sebe

Da osetiš gustoću njegovih nemira

Dok ti krade neprežaljeni zagrljaj

Možda moj

.

Čuješ li novembar

Ćuti o tebi

Dok krv mu laje pod noktima

Tvoje ime

Pročitaj cijelu poeziju

 Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav,
i uvijek naidjoh na sebe samu…

Život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo..,
Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše..

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju