Razmrsila sam sve svoje snove
Rasula ih po jastuku
Razmrsila sam sive oblake na nebu
Rasula ih u kišne kapi
Razmrsila sam kosu zapetljanu tvojim prstima
Rasula ju po leđima
Razmrsila sam …
Razmrsila sam svoje misli zapetljane u sebi
Rasula ih u novo jutro
I vjetar sam razmrsila u krošnji brezinoj
Eh, sada sam stvarno zamrsila ove stihove

Nad obroncima planinskim Mjesec.
Sja poput lampe nebeske- Mjesec.
Kroz snježnu prtinu tiha kolona vukova
Hoda prateći taj srebrni Mjesec. 
Vedra je noć, bjelina posvuda
Na snježnim kristalima zrcali se Mjesec.
Hladnoća joj dah smrzava, 
Ali ona ih vodi dalje prateći Mjesec.
Bježe vječiti nomadi
A s njima putuje Mjesec.
Doći će novo proljeće, nestati će ove hladnoće
Samo će na nebu ostati isti “vučji” Mjesec.