Kad bih ti mogao reći
Ako se sretnemo ponovo
onako slučajno, bez razloga
u redu za karte
ispred blagajne kina
negdje na početku ljeta
smiješit ćemo se
i šutjeti jedno kraj drugoga
nakon pozdrava
u polumraku
sjećajući se bitaka i prošlih ratova
u kojima smo oboje poraženi
Kad bih mogao
rekao bih ti da znaš
kako su pjesme rasle
i nedovršeni snovi sazrijevali u meni
kao pozne septembarske ruže
I kako ova tuga
koju nosim ispod kaputa
izlazi iz vremena
što je ostalo iza nas
Nemoj da te prevari izraz moga lica
jer vani miriše lipa
i zadnji voz polazi za Kazablanku
a ja sam samo stranac
koji je naučio
da čuje tišinu kako sanja
Daj im prst, a oni … “Etna” časopis za satiru
Pričam sa zetom kako se na kraju u jednom društvu svaki problem sam od sebe riješi. Sjećate li se kako je prije nekoliko godina nezaposlenost bila velik problem i kako su suprotstavljene političke stranke jedna drugoj spočitavale da ga ne znaju riješiti? Onda je problemu dosadilo biti problem i sam je sebe riješio. Vrlo jednostavno i učinkovito. Otišao je iz Lijepe Naše i riješio problem nezaposlenosti. (više…)
