1. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pun Mjesec tvori slanu sobu,

protiv mojih behemoth leševa.

Od ranih jutarnjih olujnih oblaka,

držim lice svoje, prema kišnom nebu.

.

Izgubio sam se zbog ljubavi.

Izgubio sam ljubav prema sebi.

I tako, samo svoja sjećanja proganjam.

Brod sam, duh, praznim morem lutam.

.

Kroz život me vuklo sidro vremena.

što po sceni bježi bez suosjećanja.

Sve dok ona nije brodu prići htjela,

te sidrom srce mu probila…

.

Postao sam onaj, koji nikad zapravo počinje,

u oceanskom pijesku, kao krugovi za plivanje,

miješajući prašinu i krhotine.

Sve moje nasukano,

očajnički tražilo je kopno,

ili u ovom, beskrajnom moru,

broda sudbinu izgubljenu…

Pročitaj cijelu poeziju

Izmičeš mi duboko pod morem
Na moje rame naslonjena
.

Izmičeš mi iz zalogaja sunca
Sa fotografija složenih u kutiji od cipela
.

Izmičeš mi u očima pijanog svirača
Na ulicama Pariza koje si volela kao oca i majku
.

Izmičeš mi u ovaj dan otrovan daljinom
U ime želja neostvarenih
.

Izmičeš mi iz beskrajnog beskraja
Ljubavi ove
.

Izmičeš mi od jedne ruke do druge
Da me nebo celo boli od nedodira tvog
.

Izmičeš mi za dve lepote sveta
U obliku nejednakom
.

Izmičeš mi
Svuda gde pada list i cveta cvet

Pročitaj cijelu poeziju

Riječi
koje nismo izgovorili
prosule su se i kao zvončići
odzvanjaju pločnicima
Slovo po slovo sakupljam ih
i nižem ogrlicu
koju si nosila oko vrata
one večeri
kad je samo kiša
znala naše namjere
Nisi daleko
tu si negdje
u predvečerje ljubavi
lutaš pokislim prostranstvima
Otimaš vjetru
osjećaj slobode
izbjegavaš zvijezde padalice
i tople sobe
u kojima bi se moglo pronaći
vrijeme mladosti
i zaboravljeni refreni
koje si učila na pamet
Dodirne me nekad
ta neodsvirana muzika
i želim vjerovati
da si se oslobodila nemirnih misli
i da izgledaš sretno
jer sad si velika djevojčica
koja može sama da putuje
do starog drveta
na ničijoj zemlji
gdje nikad nismo bili
a u čijoj krošnji trepere
neizgovorene rije

Pročitaj cijelu poeziju

Nesređen unutrašnji život i dva postera na zidu
Claudia Schiffer u bade kostimu
I velika bijela ajkula razjapljenih čeljusti
Oba su isječci iz Vanity Fair-a
Iako su zalijepljeni jedne pijane noċi
Čisto iz zajebancije
Sada izgledaju kao ezoterične poruke u boci
Poslane u bunilu sa Más a Tierra-e
Moglo bi se reċi da jedan predstavlja nadu a drugi opasnost
.

Soba je hotelska minijatura
Broj 27
S pogledom na starački dom
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kasni je sat.
Sjedim i gledam
U noć.
Jastuk čeka da
Na njega spustim
Glavu.
Uzalud.
Snovi prolaze,
A nijedan nije moj.
Svuda je muk,
Noć prosipa zvjezdani
Prah.
Sitni su sati,
Ulica je pusta.
Samo ulične svjetiljke
Bacaju svjetlost niz
Put.
Utihnuo je lavež
Pasa.
Još koji sat i noć
Će početi pucati
Po šavovima.
Dan će otpočeti svoju
Vrtnju.

Pročitaj cijelu poeziju