Tekst: Marija Juračić

Prijevod: Josip Ergović

.

Previše je gužve na ovome svijetu

There is too much rush and hustle in this world

previše se ljudi smuca po planetu

there are too many people roaming around Earth

previše se buke iz ničega stvara

too much noise created out of nothing, really

previše je žice, revnosnih stražara.

too many steel wires, zealous gardians, chilly.

A ja samo želim u miru disati.

And I still just want to take my breathe in peace.

               .

Previše je jala, dežurnih budala

There`s too much envy, too many fools on duty

lažljivih faca i ludih mudraca

of the fickle rascals and pretending scholars

previše je hulja, rulje koja mulja

there are too many scoundrels the mob that slanders

previše je Juda za premalo škuda.

there are too many Judas for too little Scudas.

A ja samo želim u miru disati.

And I still just want to take my breathe in peace.

                          .

Previše je zala duhovnih vandala

There is too much evil from spiritual vandals

previše je drčnih, a premalo stručnih

there are too many jerks and too few professionals

previše je ega i klanovskih sprega

there is too much ego and a clan origo

previše margina, premalo suština.

it is too much margin and too little bargain.

A ja samo želim u miru disati.

And I still just want to take my breathe in peace.

                        .

Previše je glasnih, a premalo strasnih

There are too many shouters and not enough founders

previše je grijeha, a premalo smijeha

there are too many sins and just a few of grins

previše ratova, a premalo svatova

there are too many fights and too few of weddings

previše je bludnih, a premalo umnih.

too much fornication and too little reason.

A ja samo želim u miru disati.

And I still just want to take my breathe in peace.

Pročitaj cijelu poeziju

Prinosim žrtvu paljenicu –
magično lijepu ekspanziju.
.

Gledam prema bijelom svodu,
baca me u ralje, tu anomaliju..
.

Podižem shrvanu glavu;
kosa se vijori na odronu.
.

U bojama, uranjam u siluetu,
nedefiniranu, vela strukturu..
.

Snagom volje, lomim iskričavu,
nesuvislu, tugovanja definiciju..
.

Izabrali su me kao pobjednicu, pa
ujedno nosim pobjedu trijumfalnu.

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetar zavija
Tjerajući tamne oblake-
Crno stado ljutito.
Munje paraju šavove nebeske
Gromoglasno.
Lije kiša hladna, prepuna blata
Sa ovog svijeta
Prljajući okna uspavana.
.

O, prijatelju izgubljeni,
Vrijeme nas je razdvojilo!
Bujice su odnijele prošlost
Prema ušću mutne rijeke.
Mi smo se izgubili.
U beskraju svemira
Postali smo zvijezde lutalice.
.

Poželjeh te, prijatelju
Danas pokraj sebe.
Kava je slađa u dvoje.
Pożeljeh te vidjeti, čuti…
.

Vremena su loša, prijatelju moj!
Vjetrovi na zlo mirišu.
Sunce je izgubljeno.
.

Poželjeh te uza se, prijatelju…
Riječima ćemo ubiti agoniju
Ovog crnog dana
Koji plače prljavim suzama…
Vratit ćemo sunce na naše nebo…
Vratit ćemo zvijezde u naše oči…
Vratit ćemo osmijeh
U vremenu izgubljen.
SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Bijele se moji zglobovi,

ranjeni, sjajni i krvavi.

U tami mesa vrište,

al’ mislim, u redu je,

mislim, da… lijepo je,

mislim… i ne boli me.

 .

Oštrica mi je dobar prijatelj.

Puštam da nježno kožu mi poljubi.

I gledam ju kako prodire,

Gledam u zglobove bijele

ranjene i sjajne u krvi.

 .

Hladna je samoća, a oštrica me grije.

Njen dodir mi toplinu donosi.

I mislim, da… lijepo je,

od svega… od svega manje boli.

 .

Zatvorio sam oči svoje sanjive

i dopustio da me zadnji san ponese.

„Sanjao sam da plešemo…

i ruke su mi polako slabile, onda su pale,

ali i dalje se lagano njišemo.

Iako bijele se zglobovi

ranjeni, sjajni i krvavi.

 .

Znaš, ali nije to loš san,

tješe me od oštrice ožiljci.

Mislim, lijepa je noć za sutrašnji dan,

Mislim… ljepši su i nečiji snovi.

I zbog njih… ne, ništa me ne boli.

 .

Znam, završiti će sve ovdje,

sve što bio sam isteći će.

Ne, ništa se ne brini.

Bit će sve lijepo, a i ne bole me

moji bijeli zglobovi,

ranjeni… sjajni… krvavi…

Pročitaj cijelu poeziju

U ediciji “Shura Publikacije” objavljena je satirična komedija Marije Juračić “Čunjić mafija” za koju je 2025. godine autorica dobila Pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture.

https://shuraedit.wordpress.com/wp-content/uploads/2025/08/cunjic-mafijae-knjigafinal.pdf

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju