Mogla je zaspati

samo na mom ramenu.

          .

Plakala je

samo u mom naručju.

          .

Grijala se

samo uz moja stopala.

                   .

Ljutila se strastveno —

ali ni tada

nije prestala voljeti me.

                    .

Poslije svađa

voljeli smo se

najviše.

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1_kc5FRpcXbaAOBK958mv

UXkPKFVXccf1/view

Pročitaj cijelu poeziju

Što šuma ima s našom tugom?

Lišće joj žuti kao ukazanje,

dok ju boje šaraju sumnjom,

ispod i iznad moje glave…

*

Naše mladosti,

kao nježne stvari,

postaju sjetna sjećanja.

Od čega smo to bježali,

mladi i drhtavi?

Jesmo li poput lišća,

ako mijenjamo svoje boje

svakog jutra?

Želim li tako lažno umrijeti,

dok stvaram svoje kronologije?

 *

Dodirnem li misli svoje…

Zapitam se;

Od kojih kronologija

bi mi imalo nešto za reći

sva stara stabla u šumi?…

 *

Osim, da su sve naše misli

nečujne,

mnogobrojne,

usamljene…

Da ih se može odbaciti,

već poput lišća,

lažno će umrijeti…

Pročitaj cijelu poeziju

U dlanove skuplja zvijezde padalice

Zlatnim sjajem kiti  pletenice

jednu po jednu zvijezdu, pažljivo u kosu slaže

odluči Eliza: otrčat će do plaže

I rasuti po modrom valu

zvijezde sjajne.

Sretno podiže obrve

Čarolijom…

Zlatni prah se spustio na trepavice

dok na morskoj pjeni svijetle zvijezdice.

Noć je obasjana sada

Elizinim trepavicama i pletenicama

a more razigrano svjetlucavim valom i ribicama.

Na  noćnom nebu se smiješe  zvijezde

posmatrajući Elizine igrice.

Pročitaj cijelu poeziju

Digerodoo na Cvjetnom placu ružama

pomaže lakše uvenuti.

Arhitekti svemiru otimaju zviježđa i

lijepe ih na nebodere

zbunjujući vanzemaljce na proputovanju

kroz Zagreb, i ne znajući da silno

žaloste pjesnika,

koji je šetao kroz mirisna venuća

i pazio da Zagrebom ne ide malen ispod

zvijezda.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju