Zahrđale kazaljke lome vrijeme
Komadić po komadić
Dijeleći ga ishlapljeloj silueti
U podrapanom kaputu
Praznih džepova i stomaka
Naslonjenoj na hladan stup
Gradske ure.
Kaplje Sunce svoju toplinu
Na njegove presahle obraze
A on mutne oči crnim rukama prekriva
Jer i voda je nedostižna
Usnama ispucalim, bolno gladnim i Žednim, očima umornim, a Sunce boli.
Pohabano drvo u ruci, jecaju strune
Ispod gudala:” O, živote, o, sudbino kleta!”
Gdje je radost nestala?
Život, gdje se odlomio od sreće?
Samo patnja grli tijelo u samoći
U pljesnivom kutku zemljine sobe
Ispod nebeskog krova.
Dahom promrzle prste grije
Dok munje gnjevom nebo u rebra bodu
A on osjeti tu bol.
On osjeti svaku kap kiše
Poput bodeža i poput blagoslova
Jer usne su suhe kap upile
Ruke prašinu sa sebe sprale.
Noć prepuna zvijezda
Nespokoj mu donosi
Karton je tvrd pod krhkim tijelom
A novinski papir, stotinu puta
Iznova pročitan i čuvan kao
Najdragocjeniji komad namještaja
Služio poput najtoplije deke…
Postao je gnijezdo jednom mišu.
Suzana Marić
julija
07/04/2022 at 7:38 am Permalink
Takav socijalni status čovjeka može izazvati samo tugu.
07/04/2022 at 7:57 am Permalink
Uvodna je slika vrlo impresivna i ulazi direktno u socijalni status čovjeka. Ne čudi što se radi o glazbeniku koji je izgubio svaku privilegiju života. Pakao života, nažalost; širi svoje granice. Podsjeti me tvoja pjesma na jednu staru šansonu – Stari Pjer, gdje Percl predviđa da neće samo jedan glazbenik biti gladan kruha, nego i … cijeli orkestar.
07/04/2022 at 12:38 pm Permalink
Slažem se sa Vama! Kako je krenulo, moglo bi takvih slučajeva biti mnogo više. Ugodan dan Vam želim,, Miha …
07/04/2022 at 12:41 pm Permalink
Mare, gledala sam neku reportažu, pa su prikazali beskućnika koji je opisan u pjesmi. Tužno je to. Pročitala sam Starog Pjera.Hvala najljepša, draga Marija!
09/04/2022 at 5:29 pm Permalink
Rastužih se ne prvi put ,
sjajno si ovo napisala
Lp.
10/04/2022 at 6:13 am Permalink
Hvala najljepša, draga moja pjesnikinjo🌹