partus II

kad smrt zatrudni,

dubinama njenog vodenjaka

teku moje oči

tražeći duplje

u koje sunce

još zašlo nije

kad smrt zatrudni,

vasiona pred mojim licem

mrzne vjeđe

porod je vjekovječan,

dojke suhe,

a grobovi ječe crvenom glađu

sunca

koje ne može zaći

7 komentara za "partus II"

  1. julija
    julija
    18/06/2019 at 5:00 am Permalink

    Kad smrt zatrudni… Originalna i sttrašna metafora. Neobično moćna. Izaziva niz vizualizacija u kojima caruje!

  2. mirko1
    mirko1
    18/06/2019 at 8:24 am Permalink

    Sretan sam što živim u tvoje vrijeme, Branka!!!

  3. roverroverled
    roverroverled
    18/06/2019 at 12:39 pm Permalink

    Kad smrt zatrudni… ovdje se grobovi spajaju sa nebom, a sunce izgori u tamnici vječnosti. Kada smrt zatrudni, rodi se Pjesma.

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    18/06/2019 at 1:11 pm Permalink

    “kad smrt zatrudni,”… ne mogu riječima opisati sliku koju sam si predočila ovim stihovima, jer je tako mračna,prepuna iščekivanja poroda zla okupanog u krvi. Branka draga, tvoje pjesme ostavljaju dubok dojam na čitatelja, ostavljaju svoj trag. Zagrljaj ti šaljem …

  5. easy rider
    easy rider
    18/06/2019 at 4:05 pm Permalink

    U crnim vrtlozima vrtlože se riječi, pa pocrvene kao u Hitchcockovim remek djelima. Spaljuješ riječi na lomačama pakla, u nadi da će svijet sutra izgledati barem malo bezgrešnije. Odlično ponovno!

  6. koko
    18/06/2019 at 7:28 pm Permalink

    teku moje oči

    tražeći duplje

    u koje sunce

    još zašlo nije…..

    ——————–
    a grobovi ječe crvenom glađu

    sunca

    koje ne može zaći

    Oči koje promatraju, traže, oči koje znaju, vide preko, oči koje nose spoznaju nepravde, smrti što diše, oči koje podastiru stihove. Ponekad se pitam, kako je moguće u toj mjeri opisati bol, da zaboli dok čitam…
    Snažno i kao uvijek, posebno. Hvala Branka na pjesmi.

  7. branka
    18/06/2019 at 10:09 pm Permalink

    Hvala svima!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.