Pesimizam

02 svibnja 2013 Autor: 15 Kategorija: Uncategorized

 Ljudi prolaze

za oči štipa isprana crnina

njihovih jaketa

zadjenuli  cvijet besmisla

u revere

ovješenih ramena

u tišini

bez osmijeha

prolaze  ljudi

 

 

a gdje je pokojnik

 

15 komentara za "Pesimizam"

  1. Mario
    02/05/2013 at 4:27 pm Permalink

    Uh, jako mi se sviđa pjesma. Ta sumorna atmosfera koju si u par riječi izvrsno opisala…..

  2. Marija
    02/05/2013 at 6:25 pm Permalink

    Turobno, kao da svi ti ljudi nose pečat smrti na licima. 🙂

  3. stefi
    02/05/2013 at 6:41 pm Permalink

    Cvijet besmisla čista depresija i beznađe.Odlično kao i uvijek Boba.

  4. mirko1
    02/05/2013 at 7:35 pm Permalink

    Zar se nekim drugim slukama može jače opisati pesimizam? Nevjerojatna si, Boba !
    Iza ove depresivne slike stoji autorica kojoj skidam kapu !
    Veliki pozdrav za tebe.

  5. mirko1
    02/05/2013 at 7:36 pm Permalink

    ISPRAVKA IZ PRVOG REDA: slukama/ slikama

  6. Kristian Svalina
    02/05/2013 at 7:55 pm Permalink

    Odličan naslov još bolje pjesme…
    Moram ustvari reći… vrhunska, jedna od najboljih
    LP

  7. boba grljusic
    02/05/2013 at 8:16 pm Permalink

    Hvala na svakoj riječi iz svakog komentara vama srodnim dušama

    vaša B.

  8. tulipan
    02/05/2013 at 8:17 pm Permalink

    Nažalost pune su ih ulice,jezivo a ljepote posvuda na bacanje,

    lijepi pozdrav Boba!

  9. songfordead
    02/05/2013 at 8:23 pm Permalink

    ma ova nije za pet nego za deset
    dobra mi je
    puno pozdrava
    sfd

  10. Marko Grubesic
    02/05/2013 at 9:37 pm Permalink

    K’o da živoga pokapaju! Možda je samo klinički mrtav!? Ja mislim da će se on već nekako iskobeljati 🙂
    Lijep pozdrav!

  11. Aljoša
    02/05/2013 at 11:18 pm Permalink

    atmosfera sprovoda, nigdje zrake života, često srećem takva lica
    bliska mi je ova pjesma Boba, a ti si taj osjećaj dočarala kako sam ne bih znao.

    Pozdrav Veliki 🙂

  12. Iluzija
    03/05/2013 at 5:18 am Permalink

    kao scena u filmu. odlicno docarana atmosfera. kratko i jezgrovito. jedna od tvojih najboljih.
    pozdrav 🙂

  13. Jim Corbet
    03/05/2013 at 7:11 am Permalink

    ovješena ramena su kao srž ove pjesme, čovjek je nemoćan da bilo što promjeni, tako je kako je, tradicija, navike i začaran krug iz kojeg se ne može.

  14. Nedovršena
    03/05/2013 at 8:07 am Permalink

    da, gdje je nestao život…
    jaka pjesma

    pozdrav

  15. zvijezda
    03/05/2013 at 3:39 pm Permalink

    ovješenih ramena
    u tišini
    bez osmijeha
    prolaze ljudi
    lijepi pozdrav Boba

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.