Tada poslušaj ispovijest moju
Jer dušu predajem stihovima tvojim
Priču ću ti ispričati svoju
Samo istinu, jer nje se ne bojim

Jedino tebi svoje boli dajem
Jedino tebi srce otvaram
Misli, želje, snove nedosanjane
Među tvoje retke stavljam

Poslušaj me noćas dok Luna je budna
A zraka mi njena sjeda na ramena
Moje riječi među svoje retke spremi
Sačuvaj ih za neka druga vremena

Možda jednog dana znatiželjna duša
Pronađe te negdje prašnjavu i samu
Pa otvori stranicu požutjelu od godina
I pročita tajnu suzom ispisanu

Pročita ispovijed što u njedrima si čuvala
Tako vjerno, vremena duga
Kako? To si ti znala
Jer ti si, pjesmo,  moja vjerna druga