Iznad grada, pored starih arkada,
tisuće svijeća obasjalo je noć;
u plamenu kao da je neka moć
treperi kroz tamu s puno sklada.

I svaki odsjaj nosi svoju priču
zapletenu između krizantema;
izvirući kao tužna poema
mrtve dušice sa svih strana niču.

U žarki plamen jedan život stao;
neke izgore do samoga kraja
čak im još jednom žižak zablistao.

A one što ne sagore dokraja
gasnu k’o da je kamen na njih pao;
samo trenutak njihov sjaj potraja.