Iznad grada, pored starih arkada,
tisuće svijeća obasjalo je noć;
u plamenu kao da je neka moć
treperi kroz tamu s puno sklada.
I svaki odsjaj nosi svoju priču
zapletenu između krizantema;
izvirući kao tužna poema
mrtve dušice sa svih strana niču.
U žarki plamen jedan život stao;
neke izgore do samoga kraja
čak im još jednom žižak zablistao.
A one što ne sagore dokraja
gasnu k’o da je kamen na njih pao;
samo trenutak njihov sjaj potraja.
23/10/2018 at 10:59 am Permalink
Veoma kvalitetna pjesma.
23/10/2018 at 8:44 pm Permalink
Dado, veliko hvala na pažnji i lijepom komentaru. Znači mi puno.
Lp!
24/10/2018 at 8:05 am Permalink
Još jedan lijepi sonet. Pozdravljam te Katarina!
24/10/2018 at 9:33 pm Permalink
Draga Anja, hvala ti na pažnji i tvom lijepom osvrtu.
Lp!