Svidjela se jesen vinogradaru
Pa ju je pozvao u klet staru
Gdje lagvi-burad drvena stoje
U njima vino prekrasne boje.
+
Podravac stari, lukaviji od lije
Smišlja kako da jesen napije
Vino mu tako lijepo miriše
A uz jesen bi ga imao više.
+
Kad’ bi uvijek uz njega bila
Koja bi se više bačva napunila
I prijatelji bi veseliji bili
Kad bi si kapljicu više popili.
+
Toči on vino, nazdravlja jeseni
Obrazi su mu k’o mak crveni
A jesen se smiješi, gleda čudaka
Nagleda se ona takvih bedaka.
+
Utisnu mu poljubac u čelo
Prevrne na stol pijano mu tijelo
Pa se polako odšulja van
Šareni prirodu iz dana u dan.
+
A Podravac se s mamurlukom bori
I pajdašima ovako zbori:
“Napil sam jesen, bila je kak’ letva
Denes me je stigla njejna kletva!”
05/10/2022 at 7:10 am Permalink
ha,ha, ha. Izvrsna priča u stihu. Čudesna. 🙂
05/10/2022 at 8:30 am Permalink
Jesen stvara muke Podravcima, “rampaš” – mlado vino ih zarobi u kletima i podrumima 😂 Djed mi je bio Podravac iz okolice Pitomače, ali se je na vrijeme posvadio sa “kupicom” pa je i vinograde posjekao.
07/10/2022 at 8:51 pm Permalink
Krasna pjesma, Suzana!
Vp.
23/10/2022 at 11:58 am Permalink
Hvala najljepša, Katarina 🙂