Kao kakva neman nadvili se iznad grada i prijete tmasti i teški i kao da će se svaki čas izliti olujnim pljuskom. Lebde i zaklanjaju pogled u visine, a onda posred te vodene mase što svaki čas čeka sručiti se na grad odjednom pukotina. I učini mi se kao da se platno, staro, tkanica stara, stanjila, istrošila i razvukla pukotinom.

POSRED OBLAKA
ZGUSNUTIH IZNAD GRADA
PUKOTINA