Potrošena

Cijeli život postojiš,
opstaješ
naslonjen na moju samoću
misleći kako sam čvrst oslonac
koji se  nikad slomiti nemože.
Ja krhka,
slaba,
potrošena glumeći čvrstu vodilju,
nisam sigurna da ću izdržati.
Popustili
čvrsti potpornji postojanosti.
Pohabali se
konopci svakodnevnih strpljenja,
što su čvrsto privezanu me držali
za kopno svakodnevne rutine.
Ne vidaj mi rane srećom
raspast će se dio srca zdravog.
Želim potrošiti svoje danas,
u podsvijest spakirati jučer,
i sa zorom dočekati sretnije sutra.

12 komentara za "Potrošena"

  1. svjetlost
    01/05/2012 at 3:20 pm Permalink

    Nikada snaga ljudska ne može biti potrošena. Takav je govor ove pjesme. Iznosi pečate života, govori o popuštanju postojanosti, ali u času se otima, diže, leti, spremna za novu stranicu koja se više ne zove patnja, već život.
    Neizgubiva snaga uvijek negdje tinja, a onda provali kao gejzir. Trošimo se i ovako i onako, ali je ovdje poruka: TROŠITI SE (s obzirom da je to neminovnost) NA NAČIN DA SE SPAKIRA JUČER I SA NOVOM ZOROM DOČEGA SRETNIJE SUTRA.
    Koračajući životnom stazom… dva put brže iskoračiš, okreneš se i odlučiš… jer, kratak je život.

    Veliki pozdrav, Stefi!

  2. dragica meyer
    01/05/2012 at 4:04 pm Permalink

    “naslonjen na moju samocu
    misleci kako sam cvrst oslonac
    koji se nikada slomiti ne moze.
    Ja krhka,
    slaba,
    potrosena glumeci cvrstu vodilju”

    Snaga uvek odnekle dodje, kad mislimo da vise ne mozemo, zivotna volja!!
    Lep pozdrav Stefi 🙂

  3. Marija
    01/05/2012 at 4:42 pm Permalink

    ispr. ne može
    Jako kompleksan osjećaj. Često uzmemo ljubav zdravo za gotovo, ne mislimo na osjećaje onog drugog, hranimo se njegovom snagom, postojanošću. Ne mislimo da je biće ranjivo, krhko, da mu treba utjehe, ostvarenja. Ipak, život sprema drugačije priče. Lijepa je pjesma Stefi, iskrene, otvorene emocije. Veliki pozdrav 🙂

  4. shadea
    01/05/2012 at 4:58 pm Permalink

    “Ja krhka,
    slaba,
    potrošena glumeći čvrstu vodilju,
    nisam sigurna da ću izdržati.
    Popustili
    čvrsti potpornji postojanosti.
    Pohabali se
    konopci svakodnevnih strpljenja,
    što su čvrsto privezanu me držali
    za kopno svakodnevne rutine.”…draga Stefi,ovaj dio koji izdvajam me posebno dirnuo,posebno ga osjećam…i prepoznajem!
    Prekrasno si isplela ove stihove o osjećaju slamanja!
    Osmjeh ti ostavljam ! 🙂

  5. blueperlaa
    01/05/2012 at 5:23 pm Permalink

    naslonjen na moju samoću

    Štefi, cijela pjesma je lijepa, no ovim stihom sam osvojena … lol …

    Veliki pozdrav od srca !

  6. Jim Corbet
    01/05/2012 at 5:26 pm Permalink

    Ja krhka,
    slaba,
    potrošena glumeći čvrstu vodilju,
    nisam sigurna da ću izdržati.

    Jako dobra pjesma koja odiše iskrenošću i jednom svojevrsnom dozom ispovjedi.
    Nitko nije doista jak onoliko koliko se prikazuje ali to je u ljudskoj prirodi, često to činimo za dobrobit drugih, pozdrav i 🙂 ti leti !

  7. newenka
    01/05/2012 at 6:04 pm Permalink

    Svi su rekli sve, zato draga Stefi, zamišljena, pozdravljam te 🙂

  8. Marko Grubesic
    01/05/2012 at 7:23 pm Permalink

    I najjaci nekada trebaju oslonac! Utabanost svakodnevnice zna biti ubitacna ali ona ima i svoje prednosti.Odlicno napisano Stefi.
    Srdacan pozdrav!

  9. stefi
    01/05/2012 at 9:31 pm Permalink

    @Svjetlost hvala ti na opširnom i lijepom komentaru sa svim što si rekao se slažem.ponekad čovjeku dođe kako kažu žuta minuta kada ti je svega dosta ali srećom i to brzo prođe kao i sve drugo, osim istinske ljubavi.
    @Dragice hvala na čitanju, mudri su rekli što te ne ubije to te ojača, istina za sve treba volja.
    @Marija od srca hvala uvijek dirneš komentarom tamo gdje treba.

  10. stefi
    01/05/2012 at 9:38 pm Permalink

    @Shadea hvala na čitanju i osmjehu i ja tebi šaljem osmjeh i želju da pobjegneš iz svakodnevne rutine makar u pjesmi.
    @Blu i tebi pozdrav vraćam izdvojila si dio koji često ljudi osjećaju ,živeći u dvoje osjećaju se usamljeni.

  11. stefi
    01/05/2012 at 9:45 pm Permalink

    @Jim hvala ti, doista je pjesma kao ispovijed jednog dijela života kada moraš biti jak a osjećaš da se raspadaš i pucaš po šavovima ali sreća ima sutra.Lijep pozdrav i tebi.
    @Newe razvedri se ovo je samo pjesma.Pusek.
    @Marko slažem se sa tvojim komentarom dobro je imati svakodnevicu ali ponekad od nje treba pobječi makar pjesmom.Pozdrav.

  12. faiza
    02/05/2012 at 8:18 am Permalink

    Pohabali se
    konopci svakodnevnih strpljenja,
    što su čvrsto privezanu me držali
    za kopno svakodnevne rutine.

    malo se pohabali ali šta smeta draga Stefi?
    sve je u nama
    lijep pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.