Cijeli život postojiš,
opstaješ
naslonjen na moju samoću
misleći kako sam čvrst oslonac
koji se  nikad slomiti nemože.
Ja krhka,
slaba,
potrošena glumeći čvrstu vodilju,
nisam sigurna da ću izdržati.
Popustili
čvrsti potpornji postojanosti.
Pohabali se
konopci svakodnevnih strpljenja,
što su čvrsto privezanu me držali
za kopno svakodnevne rutine.
Ne vidaj mi rane srećom
raspast će se dio srca zdravog.
Želim potrošiti svoje danas,
u podsvijest spakirati jučer,
i sa zorom dočekati sretnije sutra.