Poezija i istina

Ako priznamo da je poezija umjetnost, onda moramo prihvatiti činjenicu da ona nije stvar kolektiviteta, da je ona duboko individualan čin, da istina u poeziji nije normativan pojam.

Bilo čija istina može biti logična, argumentirana, sređena, uklapati se u određena pravila. Onda se pojavi druga istina isto tako logična, argumentirana, sređena i ona se uklapa u određena pravila. Istina u poeziji nije materijalna, iskustvena, empirijski provjerljiva. Provjerljive su egzaktne znanosti te arhitektura i glazba, koje jesu umjetnosti, ali su provjerljive jer se mogu precizno vrednovati, odnosno, vezane su usko uz matematiku. U povijesti književnosti smjenjivali su se mnogi književni pravci. Svaki od njih unosio je nešto novo u književnost pa tako i u poeziju. I to novo nikada nije bilo objeručke dočekano. Uvijek su se međusobno prepirali razni pisci, pripadnici starije ili mlađe struje, što je bolje, što je ljepše, kako treba pisati.

Današnje polemike vode se najviše oko pitanja je li bolje pisati vezanim ili slobodnim stihom. Tu dilemu postavili su oni koji ne sagledavaju poeziju u njezinoj punini i kompleksnosti.

Uviđate koliko su te polemike smiješne ako ste prihvatili činjenicu da je pisanje individualni čin. Dakako, poželjno je poštivati pravopisne norme, ali one za kvalitetu pjesme nisu presudne jer poetski tekst nije pravni tekst. Neće zbog jednog zareza pasti glava. Bilo je priznatih pjesnika koji su interpunkcije potpuno ignorirali. Treba otvoriti srce stihu i pustiti ljepoti da uđe u nas.

9 komentara za "Poezija i istina"

  1. shadea
    01/05/2012 at 11:24 am Permalink

    “Treba otvoriti srce stihu i pustiti ljepoti da uđe u nas.”…divno rečeno draga Marija!
    Odličan tekst si nam ostavila!
    Osmjeh za dan u boji sunca šaljem! 🙂

  2. morpheus15
    01/05/2012 at 12:11 pm Permalink

    Bilo bi lijepo kad bi ovo pročitala vladajuća “književna” gerijatrija. I od same pomisli na njih, muka mi dođe.
    Mislim da danas nema dileme oko slobodnog i vezanog stiha – odlučeno je da je slobodan jedini ispravan. Ukalupljen u ružnu, takozvanu, postmodernističku poeziju. Konačno, poezije ni nema danas.
    A ovo što si napisala, sve stoji.

  3. newenka
    01/05/2012 at 12:30 pm Permalink

    Sjećam se napisanog 🙂
    pusek newe i krasan dan 🙂

  4. stefi
    01/05/2012 at 1:28 pm Permalink

    Treba otvoriti srce stihu i pustiti ljepoti da uđe u nas.
    Slažem se sa svakom riječi koju si napisala.Sjećam se i ja teksta i hvala ti što podsjećaš što je poezija.Lijep pozdrav ti šaljem sa sjevera.:))

  5. Jim Corbet
    01/05/2012 at 1:53 pm Permalink

    Lijep osvrt o poeziji !
    Pozdrav Mare!

  6. dragica meyer
    01/05/2012 at 2:48 pm Permalink

    “Treba otvoriti srce stihu i pustiti ljepoti da udje u nas”
    U bilo kom obliku i formi, iz duse i u dusu! Lep pozdrav marija 🙂

  7. Marija
    01/05/2012 at 4:09 pm Permalink

    Ekipo, lijep dan vam želim i puno nadahnutih stihova svih oblika i vrsta. 🙂

  8. boba grljusic
    01/05/2012 at 5:59 pm Permalink

    Hvale vrijedan članak ,drago mi je da sam čitajući ga odagnala neke svoje sumnje
    pozdrav
    B.

  9. Marko Grubesic
    01/05/2012 at 7:51 pm Permalink

    Jedino je sigurno da nista nije sigurno 🙂 Mare dobro si ovdje neke stvari pojasnila i otklonila kod nekih poneku dilemu.Tko osjeca potrebu da pise neka slobodno pise kako hoce i umije( bez obzira na posljedice) 😉 Uvijek ce se netko naci tko ce to pohvaliti a naravno nece manjkati ni onih koji ce to kuditi.To je sudbina svih grana umjetnosti pa tako i poezije.Mozda netko prihvati i moje skromno nacelo: pisem kako se meni svidja jer to ne radim zbog neke dobiti 🙂
    Lijep pozdrav profesorice 😉

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.