Narasle u jednom vrtu

dvije prave glave luka,

velike, okrugle, snažne

pa se tako prave važne.

 

Bijela crvenoj tad reče:

“Mene nitko dirat’ neće!

Miris moj daleko seže

i duhovi od njega bježe.”

 

“Pa što!” – crvena joj odgovori,

“K’o da imaš foru neku!

U mene kad netko gleda

kao oganj suze peku.”

 

Tako su se nadimale.

tako su se nadmetale,

hvalile se usred polja

koja od njih bit će bolja.

 

U povrtnoj pravoj priči

ne mogu se zaobići

svježeg luka ove glave,

tako lijepe, tako zdrave.

 

I dok su se prepirale

nisu niti mogle znati

da će biti samo sluge

miješanoj salati.