Skriveni deseterac Igora Divkovića

Profesor Igor Divković poslao nam je pjesmu „Oko moje, pogledaj čudesa“ sa željom da ona izazove neki poetski odgovor.  I odmah se rodila ideja da naše članove pozovemo na novu poetsku igru – pisanje poezije u desetercu. Ako bolje poslušate priloženu pjesmu, uočit ćete da su njeni kratki stihovi, ako ih drugačije grafički prikažemo, ustvari skriveni deseterci.

Autore portala „Očaravanje“ pozivamo na još jednu malu poetsku igru; pisanje poezije u desetercu, stihu koji se sastoji od deset slogova. Deseterac je vrlo star stih, a prve deseteračke pjesme zabilježio je Petar Hektorović u svom narativnom spjevu „Ribanje i ribarsko  prigovaranje“ 1556.godine.

Nesimetrični (epski ) deseterac ima cenzuru (metrički prekid u stihu) nakon četvrtog sloga, a simetrični (lirski) deseterac ima cenzuru nakon petog sloga.

Falio se II Senjanine Ivo

u mehani II kad je vina pio.

Prođoh kroz goru II ne znam kroz koju

Nađoh djevojku II ne znam čija je

Deseterac se ritmom i glazbom svog izraza  izvrsno slaže sa štokavskim akcenatskim sustavom pa vjerujem da vam neće biti teško skladati poneku deseteračku pjesmu. Iako je profesor Divković svoju pjesmu drugačije grafički oblikovao, već ćete iz naslova zaključiti da se ovdje radi o nesimetričnom epskom desetercu:

 

Oko moje, II pogledaj čudesa,

spustila se // magla sa nebesa.

Kidisala //na gorja, na dolce,

Progutala //Travnike i Stolce.

Zato sam ovaj poziv na igru nazvala Skrivenim desetercem Igora Divkovića. Igrajući ovu igru, osvijestit ćemo ritam svojih stihova i možda drugim očima gledati na epske i lirske narodne pjesme koje također rese našu književnu baštinu. Kada objavite pjesmu, navedite da se radi o desetercu.

Marija Juračić

12. o5 2021.

Oko moje, pogledaj čudesa

 

Oko moje

pogledaj

čudesa,

spustila se

magla

sa nebesa.

Kidisala

na gorja,

 na dolce,

progutala

Travnike

i Stolce.

Vidi jada,

od sela,

od grada,

vid’ fukare,

bez dara,

bez pare.

Slušaj jauk

kuke

i motike,

slušaj vriska

od zurnina

piska.

Džaba džada,

sred sela,

sred grada.

Džaba druma,

bez srca,

bez uma.

Džaba dana,

bez sofre,

bez sana.

Džaba noći,

bez, konaku,

doći.

Diko moja

potrči,

poleti,

s kraja svijeta

nekad me se

sjeti.

Mahni rukom,

maramom,

haljetkom,

pozdravi me,

sa novim,

početkom.

 

/Igor Divković/