Kada bi smjeli priznati
glasno
koliko ljubavi dijelimo
tajno,
kada bi, bez krivnje,
dozvolili da ljubav raširi krila,
da li bi se istim žarom voljeli?
Mislima slobodu dajem da polete,
da obznane svu sreću
koja toplinom moj dom ispuni
tvojim dolaskom,
osmjehom želje,
tvojim poljupcima,
kada smo svoji,
makar malo, kratko,
kada krademo danu trenutke
za novo čekanje.
Pomislim kada bi smjeli priznati
glasno
da li bi se istim žarom voljeli?
Nisam sigurna.
01.08.2012.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
01/08/2012 at 6:01 pm Permalink
Lijepo si oslikala notu tajanstvenosti koja ljubavi daje onaj zamamni okus zabranjenog voća.Veliki pozdrav Tonka 🙂
01/08/2012 at 7:07 pm Permalink
postavila si pitanje i odgovorila ,,tako ništa nije nejasno,
opet dobra pjesma
pozdrav Tonka
01/08/2012 at 8:37 pm Permalink
Što bi bilo kad bi bilo?Sada je ovako kako jeste i dobro je :)Tončice stihovima si iznijela neke sitne dvojbe koje po meni i nisu toliko bitne.
Lijep pozdrav!
01/08/2012 at 8:51 pm Permalink
Pomislim kada bi smjeli priznati
glasno
Čar ljubavi sigurno ne bi bio isti jer je uvijek zabranjeno slađe.Lijepa pjesma Tonka.
01/08/2012 at 9:57 pm Permalink
e da nije crkve, sve bi bilo drugačije 🙂
jako dobro, pozdrav Tonka !
01/08/2012 at 10:27 pm Permalink
Kada bi smjeli priznati
glasno
koliko ljubavi dijelimo
tajno,
kada bi, bez krivnje,
dozvolili da ljubav raširi krila,
da li bi se istim žarom voljeli???????
pozdrav
02/08/2012 at 9:26 am Permalink
Jako lijepo Tonka…..
I da, bas tako….
LP
02/08/2012 at 11:14 pm Permalink
Pomislim kada bi smjeli priznati
glasno
da li bi se istim žarom voljeli?
Nisam sigurna.
lijepa pjesma
noć
sfd
03/08/2012 at 9:45 am Permalink
Kažu: čovjek treba biti oprezan u svojim željama,mogle bi se i ostvariti…
Lijepe misli satkane u tečnu poeziju…topao pozdrav od ♥ile!