Prkoseći sjećanjima

Ovu pjesmu, kao u staroj sehari,
čuvam u svom srcu
i samo ponekad, dok uz svirku cigana
žalim za dobrim danima,
puštam je da odleti
do jedne ulice u malom gradu
na kojoj sam budan sanjao
kako sam jedne jeseni
ispod samotnih oblaka
lovio stepskog vuka.
Teško je boriti se
sa vremenom na tom mjestu
tako krhkom i punom uspomena
koje me lome i ušutkuju
koje me varaju i kradu
unoseći nemir u moje srce
Sada kada me maska ljepote
definitivno prepušta provaliji usamljenosti
neuhvatljive uspomene,
koje kroz dušu prodiru u moje tijelo,
kao staro melanholično sunce
obasjavaju ljepotu minulih godina
Bježeći od tuge
lutam pokislim prostranstvima
izbjegavajući zvijezde padalice
i tople sobe
u kojima bi se moglo pronaći
vrijeme mladosti
i zaboravljeni refreni
koje sam učio napamet
Ponekad poželim
odreći se svojih pjesama
i svojih godina
pokajati se za sve neizgovorene riječi
prkositi sjećanjima
pustiti kiše da pjevaju umjesto mene
i pronaći dječaka u sebi

3 komentara za "Prkoseći sjećanjima"

  1. Mihaela
    31/12/2021 at 3:48 pm Permalink

    Poezija dostiže velike domete ovom pjesmom. Prekrasna je.

  2. katarinab
    31/12/2021 at 3:59 pm Permalink

    Predivni stihovi, treba “pronaći dječaka u sebi”, jer bez njega je život nepodnošljiv.
    Svako dobro u 2022. godini!
    Lp

  3. nevenka
    02/01/2022 at 11:28 am Permalink

    Prošlost i sadašnjost, krasni stihovi. pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.