Dok misliš da stojiš, život ide dalje
Ceste su duge kojim život kroči
Sve te nekud gura, dalje i dalje
A ti bi najradije sklopio oči.
*
U jednom trenutku želiš samo san
Odmor od svega, života, ljudi
Prekratke su noći, a predug ti je dan
Nemiran san noćima te budi.
*
Prolaze ljeta, jeseni za njima
Iz života se brišu sve vedre boje
Pa odjednom tijelo obuzme zima
I čudne se misli u glavi roje.
*
Godine se nižu, život teče tako
Sakupljaš ih poput kestenja u vreće
Pa sa njima na leđima niz cestu polako
Jer vrijeme ti nitko vratiti neće.
SUZANA MARIĆ
julija
05/09/2022 at 4:52 pm Permalink
Suzana, pjesma mi je odlična! Ne znam koja kitica mi se više dojmila, sjajno si prenijela u stihove kada je čovjeku svega dosta, a život ga tjera dalje. Bravo!
“Sve te nekud gura, dalje i dalje
A ti bi najradije sklopio oči.”
Veliki pozdrav ti leti! 🙂
05/09/2022 at 8:20 pm Permalink
Nekako s jesenjim kišama dolaze i mračnije pjesme ;). Hvala ti na lijepim riječima komentara. Laku noć ti želim ,Katarina 🙂
06/09/2022 at 5:40 pm Permalink
Što smo stariji, vrijeme nam donosi svjesnost da su naši koraci sve teži ali i sve bliže konačnosti svog puta. Lijepo dočarana prolaznost…
Pozdrav, Suzana!
08/09/2022 at 5:20 am Permalink
Hvala najljepša draga! Pozdrav šaljem🙂