prosinac je trajao vječno
privržen mome tijelu
kao povremena strast jednog biča
što jutrom ledenim poljupcima
otvara mi oči
gaseći vrelinu mojih usana
svaka večernja molitva
okrunjena suzama
ledila ih na oknima
a mnoga svitanja
u meni su zauvijek zamrla
prosinac je stezao, led lomio
prozirna je ljubav ostala
kao igra strasti napuklih usana
koje u tišini svoje tame
ostaju zauvijek same
Marija
Suzana Marić
18/08/2012 at 11:33 am Permalink
Prosinac, čini se da je hladan, konačan, ali i on je lijep u svojoj tuzi, svojoj prolaznosti. Vječan u našem trajanju. Pozdrav Peki 🙂
18/08/2012 at 11:39 am Permalink
mnoga svitanja u meni su zauvijek zamrla,to je tako tuzno.ma koliko u ove vruce dane pase sjecanje na zimu toliko tuga i sjeta iz svakog reda izviru. pozdrav
18/08/2012 at 12:42 pm Permalink
🙂
18/08/2012 at 12:43 pm Permalink
ENEDIEL ..pozdrav lijepi….julija ..:)
18/08/2012 at 1:18 pm Permalink
Lijepa pjesma, eto mi dođe malo osvježenja u ovo vruće ljeto 🙂
18/08/2012 at 3:10 pm Permalink
par pahuljica iz prosinca…hvala dinko 🙂
18/08/2012 at 8:48 pm Permalink
Izuzetno lijepa pjesma,svake hvale vrijedna Peki.
Lijep pozdrav!
26/08/2012 at 10:34 am Permalink
Lepo opisan osecaj ledenih osecja, kao vecni prosinac, sreca nije tako!
Lep pozdrav 🙂