prosinac je trajao vječno

privržen mome tijelu

kao povremena strast jednog biča

što jutrom ledenim poljupcima

otvara mi oči

gaseći vrelinu mojih usana

 

svaka večernja molitva

okrunjena suzama

ledila ih na oknima

a mnoga svitanja

u meni su zauvijek zamrla

 

prosinac je stezao,  led lomio

prozirna je ljubav ostala

kao igra strasti napuklih usana

koje u tišini svoje tame

ostaju zauvijek same