Ne podiži bedeme od kamena

Pred umornom vojskom riječi

Ratnici od leda i plamena

Traže utjehu što rane liječi.

 

Ti si karika koja nedostaje

Da moj krik ne ostane bez odjeka

Pucanj u prazno stih ostaje

Kad ne pogodi drugog čovjeka.

 

Možda se nikada nećemo sresti

Kao ni suton zoru koja rudi

Ja ću u mraku stihove vesti

Da sutra utople tvoje grudi.

 

Čitatelju moj, čovječe mili

Od tebe nema boljeg svjedoka

Pjesma putuje po višoj sili

Od moga srca do tvoga oka.

 

Ne podiži bedeme od kamena

Časno je u sebi naći slabića

Riječi od leda i plamena

Traže pukotinu tvoga bića.