U mom životu nema više dana
u njem su samo duge, crne noći
čujem glasne krikove gavrana,
a meni žao što će uskoro proći.
Noćima lutam poput Mjeseca
što kruži kao samotni skitnica
prati me neka teška besanica
znam ipak da sam prava sretnica.
I lunjam starim krovovima grada
džepova punih zvijezda padalica
svaka je zvijezda još jedna nada
i osmijeh mi ne silazi s lica.
Suzana Marić
Aljoša
Marija
29/06/2020 at 8:45 pm Permalink
Skitam starim krovovima grada
džepova punih zvijezda padalica
svaka zvijezda još jedna nada
dok osmijeh mi ne silazi s lica.
Svaki trenutak ima nešto u sebi što nas može obradovati i donijeti osmijeh na lice, samo ga treba prepoznati i znati ga uhvatit unatoč crnini noći. Odlična pjesma,Katarina. LP
29/06/2020 at 11:49 pm Permalink
Hvala Suzo na pažnji i komentaru.
Lp!
30/06/2020 at 6:16 am Permalink
Lijepo je nositi zvjezdano nebo u sebi. A lijepo ga je i naći u pjesmi:)
30/06/2020 at 6:41 am Permalink
Romantično i lijepo poetsko lunjanje:)
30/06/2020 at 6:45 am Permalink
Sviđaju mi se te romantične slike!:)
30/06/2020 at 4:15 pm Permalink
Optimistkinjo , slazes slike slike !! Krasne!! LP
30/06/2020 at 6:53 pm Permalink
Marija, Mihaela, Lave, Spomenka, hvala vam na čitanju i ostavljenim komentarima koji mi puno znače.
Lp! 🙂 🙂 🙂 🙂
01/07/2020 at 7:02 am Permalink
Početak pjesme mi se činio turoban, ali je kraj super. Zapravo, lijepa je cijela, a zadnja strofa baš dobro uokviruje. Volim sretne završetke. Lijepi pozdrav, Katarina! 🙂
01/07/2020 at 8:23 am Permalink
Treba znati prigrliti i crne noći -one su naše ,
no nakon kiše dolazi sunce a kod tebe zvijezde!
volim kad se pjesma završava optimistično !
pozdrav tebi
01/07/2020 at 9:34 pm Permalink
Draga Anja i Bobo, hvala vam na čitanju i lijepim komentarima. I drago mi je da vam se dopada zadnja kitica, jer već kada pomislim na nadu čini mi se sve ljepše.
Ljetne pozdrave vam šaljem i budite zdrave i vedre! ☺☺