U mom životu nema više dana
u njem su samo duge, crne noći
čujem glasne krikove gavrana,
a meni žao što će uskoro proći.

Noćima lutam poput Mjeseca
što kruži kao samotni skitnica
prati me neka teška besanica
znam ipak da sam prava sretnica.

I lunjam starim krovovima grada
džepova punih zvijezda padalica
svaka je zvijezda još jedna nada
i osmijeh mi ne silazi s lica.