Pokraj bistra vrela rasla višnja zrela

Rasla djeca sela, bila puna zdjela

Pružala je grane i topla i vedra

Kao mati djecu kad prima u njedra.

 

Pokraj bistra vrela rasla višnja zrela

Rasla djeca sela, jela kol’ko htjela

Bilo je to drvo plemenitog roda

Drvo mudrog goda i čarobnog ploda.

 

Sad je prazna zdjela, prazne kuće sela

Pokraj bistra vrela jedna višnja zrela

Na proljetnom vjetru svoje grane njiše

Sad smo gradski ljudi, djeca nismo više.