Sanjala sam noćas rasute zvijezde
u naletu vjetra kako nebom gore
samo se ne sjećam dok sve je sjalo
zašto je more napunila tama
zašto je ptica na žici sama
misli lutaju kroz mirise lipe
te izdajnice
što samoću grle
spotaknu se o bijeli oblak
pa plače kišom zaustavljen korak
ne, nije zbog tebe
ne pamtim te više
ti sjena si spremljena u jučer
tek ponekad u mračnoj sobi
oživi pogled i duša zebe.
Marija
01/08/2017 at 8:29 am Permalink
Sjajno, sjajno Nevenka. Užitak je tvojim stihovima prolaziti tiho da se ništa ne pomakne, ništa ne poremeti sklad misli i riječi. Pozdrav šaljem 🙂
01/08/2017 at 2:40 pm Permalink
ti sjena si spremljena u jučer
tek ponekad u mračnoj sobi
oživi pogled i duša zebe.
Super!Potpisujem Tonkin komentar. Topli pozdrav ,Nevenka 🙂
01/08/2017 at 6:42 pm Permalink
Lijepi, njezni stihovi
pozz