Rastu htijenja u meni
kao trudničin trbuh
nezaustavljivo
nosim težinu kao sudbinu
posakrito
i ovako već govore da sam drugačija
što bi tek rekli da sam glasna
povukla bi božicu zlobu za jezik
ispljunula bi novu težinu
nevidljivu kao paučinu
što mijenja lica
moje i tuđa
samo slušam rast
kao trudničin trbuh
nezaustavljivo
nosim težinu kao sudbinu
posakrito
i ovako već govore da sam drugačija
što bi tek rekli da sam glasna
povukla bi božicu zlobu za jezik
ispljunula bi novu težinu
nevidljivu kao paučinu
što mijenja lica
moje i tuđa
samo slušam rast
Marija
Suzana Marić
17/10/2012 at 10:28 am Permalink
Rastu htijenja u meni
kao trudničin trbuh
Originalno! Pozdrav!
17/10/2012 at 1:19 pm Permalink
jako dobro.pozdrav
17/10/2012 at 5:49 pm Permalink
i ovako već govore da sam drugačija
što bi tek rekli da sam glasna
Ti i jesi drugačija… hvala Bogu.
LP
17/10/2012 at 6:36 pm Permalink
Rastu htijenja u meni
kao trudničin trbuh
imam sliku 🙂 lijepo Boba, pozdrav !
17/10/2012 at 7:41 pm Permalink
Zakopčana si i nosiš sve u sebi. Možda ne bi bilo loše nešto i vani pustiti.
Lijep pozdrav!
17/10/2012 at 8:53 pm Permalink
…Samo slušam rast…
-Naježila sam se…odlično!
18/10/2012 at 2:53 am Permalink
zanimljiva usporedba
jutro
sfd
18/10/2012 at 4:40 am Permalink
“Rastu htijenja u meni
kao trudničin trbuh
nezaustavljivo”
Draga Boba, poroditi će se ispunjenje htijenja.
Samo patienca…
Lijepa pjesma,
srdačan pozdrav!