Sloboda obješena o omču.

 

Škripi cerek bestidnosti podrške

dok skupljači krvi gramzljivo zgrču

tuđe.

 

Opet premijera.

 

Spektakl nove verzije specijalnog dijaloga

zbog čega

na tisuće ležećih, beživotnih pogleda u nebo.

 

Prema scenskoj zapovjedi

teče sila po činovima

ostavljajući mrtve gradove

i zrak zasićen mirisom krvi.

 

Fokus sveg zemaljskog

na prstu avangardne bezdušnosti

i jednoumlja,

osnaženog

slikovitom bilateralnom suradnjom

laži i bratstva po novcu.

 

Teško je dokučiva

suvremenost

idejnih nuklearnih strahota

i koncentracije ega

kojom mašu.

 

Gazi slijepa, gluha

sila.

 

Zlosutna tišina crnog vremena

nadvijena na duše strepnje

u čekanju

da vrati se

izgubljeni razum