Ako imaš za me riječ od zlata
Zrno skriveno ispod crnog blata
Ono će zasjati bez tvog htijenja
U suzi koja svjetove mijenja.
Pusti na slobodu rijetku pticu
Da ne navikne na kavez i žicu
Taj pjev moram čuti, jasno i glasno
Reci to nešto da ne bude kasno.
Šutnja po šutnja, tako smo tu stigli
Zidove hladne sve do neba digli
Gluhu tišinu zauvijek sruši
Kaži mi bol što ti leži na duši.
Vrag je anđelima spržio krila
Nikada jača sila zla nije bila
Trak će svjetla kroz pukotinu tame
Ako riječ od zlata imaš za me.
Suzana Marić
24/02/2017 at 7:29 am Permalink
Aljoša, ovakve se pjesme suzom pečate, Preplave i dušu i tijelo. Ne vjerujem da se ptica u srcu pjesnika može naviknuti na žicu. Bila bi to konačna tama, ali riječ od zlata mora disati i probiti taj talog koji se nakupio.
” Ako imaš za me riječ od zlata
Zrno skriveno ispod crnog blata
Ono će zasjati bez tvog htijenja
U suzi koja svjetove mijenja.”
Veliki pozdrav pjesniku:)
24/02/2017 at 8:25 am Permalink
Započeti jutro s ovom prekrasnom pjesmom, može li ljepše!?
Lijepo je rekla, Mihaela: ” ovakve se pjesme suzom pečate, preplave dušu i tjelo”
Veliki pozdrav, Aljoša!
24/02/2017 at 2:55 pm Permalink
Aljoša što reći nego, gušti su gušti… poetski užitak, podiže krila novom danu 🙂 Lijep pozdrav!
24/02/2017 at 10:48 pm Permalink
Ako imaš za me riječ od zlata
Zrno skriveno ispod crnog blata
Ono će zasjati bez tvog htijenja
U suzi koja svjetove mijenja.
Nije odviše još jednom uživati u pročitanom , zar ne ? Bravo ,Aljoša !
Veliki pozdrav 🙂
04/03/2017 at 9:11 am Permalink
užitak satkan od stiha
pozz
05/03/2017 at 8:48 pm Permalink
Aljoša, ja ostanem bez riječi. Ti znaš i od blata napraviti riječ od zlata:)