Život je pjesma, malo kad vedra,

na nemirnom valu što moju splav nosi.

Riječi su vesla dok se u jedra

zapliće bura, a stih joj prkosi.

 

Život je pjesma od sna i gorčine,

u brazdama njenim puno je soli,

k’o kamen je brušeni što ispod patine

izranjavan guši vrisak od boli.

 

I dok me sudbina gazi i vrijeđa

negdje u srcu se otvori česma

da umorna duša više ne žeđa,

da opet se digne. Život je pjesma!