blog.dnevnik.hr

Koračamo tako
Ruku pod ruku
Uvijek bez riječi
U potpunom muku

I prolaze dani
Svi k’o jedan tren
Čujem kako sve jače
Odzvanja korak njen

Ali što mi pak može
Ta obična crna sjena
Kad i onako već znam
Da zadnja će biti njena

Uživat’ ćemo zato
Do samoga kraja
U zadnjem činu predstave
Ruku pod ruku smrt i ja