ja sam vojnik bez imena i adrese

bez revolvera, blatnjavih čizama

što korača putovima nepostojećim

donosi nemir u srca spokojnih

  

ja sam vojnik bez imena i adrese

blatnjavih čizama, bez revolvera

sa čežnjom da ju bar još jednom vidim

 

što je to tako crno u ljudskim srcima

da žele nauditi drugima

kao pakost mu se uvući u tijelo

isisati svu njegovu snagu

nestati poput magle

 

stao sam, osvrnuo se oko sebe

ništa mi nije poznato

čudni ljudi, čudne navike

 

možda sam se izgubio

ili samo usnuo ružan san