Sačuvaj me tišinom
u uhu gdje još šumi more
ne daj valu
da me kao poruku odnese
ni buri snažnoj
da me kao sol raznese.
Sačuvaj me ljepotom suncokreta
u oku koje poljem lavande šeta
i smiraj u sutonu traži.
Sačuvaj me u slapu
jedne nabujale rijeke
koja brzacima moru u zagrljaj juri
da se u njegove vale zagnjuri.
Ne daj bujici da me na  obalama
u koru vrbe kao znamen utisne
drvosjeće da me ne unište.
Sačuvaj me mukom u noći,
sjajem zvijezde me zaogrni,
pod kaput uspomena me stisni,
zjenici oka me pokloni
pa hodajmo zajedno dolinom tišine
neka nas klisure vide zagrljene.