Cijeloga života mi igramo šah.
Crno – bijela polja, pobjeda il prah.
Skakač goni kralja, a dama ga sklanja
iza svojih skuta pa skakača ganja.
U srušenom gradu svaki zvuk se sluša
skutrena u kutu napaćena duša.
S boka grme topovi, lovac lovi lovca
nadiru pješaci, borac je do borca.
Svi će na polju pasti, tako zbog časti valja
samo se ponekad desi da pješak ubije kralja.
julija
04/04/2012 at 4:08 pm Permalink
lijepo,
ipak ponekad i najslabiji mogu uništiti i najjačega, ipak samo ponekad
Cijeloga života mi igramo šah.
Crno – bijela polja, pobjeda il prah
naranča iz srca moga izvađena za tebe Marija stiže
pozdrav
SFD
04/04/2012 at 5:27 pm Permalink
Song, hvala ti od ♥ i veliki 🙂
04/04/2012 at 7:53 pm Permalink
šah je kažu igra za intiligentne ,zar ne
04/04/2012 at 7:56 pm Permalink
Hm, pa dame su ipak najvažnije, zar ne?!
ah…niš bez nas 🙂
pusek Mare
04/04/2012 at 8:21 pm Permalink
Boba, Newe, pusek i 🙂
04/04/2012 at 8:38 pm Permalink
Kad igram šah ja najviše volim napadat damu 🙂
Evo da se malo pravim važan, kao klinac sam išao na šahiste i na razna takmičenja, bio sam prilično dobar ali sam napustio to nakon osnovne škole.
Pohvala za pjesmu Mare!
04/04/2012 at 8:39 pm Permalink
samo se ponekad desi da pješak ubije kralja.
Znakovit završetak Marija.Lijepa pjesma.
04/04/2012 at 8:56 pm Permalink
Stefi, lijep pozdrav 🙂
Jim, volim igrati šah. I napadati damom. 😉
04/04/2012 at 9:24 pm Permalink
Ja nekako najbolje igram skakačem 🙂
04/04/2012 at 9:32 pm Permalink
Njega najslađe pojedem lovcem 🙂
04/04/2012 at 9:41 pm Permalink
Neobično, lijepo, crno-bijela polja života
i igrači… i ima onu notu optimizma na kraju
a to uvijek volim 🙂
05/04/2012 at 12:08 am Permalink
naprijed pjesaci:)
05/04/2012 at 4:56 am Permalink
Predivno, pjesmo od ničega, od predmeta si napisala slikovito kao stvarnost. 🙂
05/04/2012 at 8:30 am Permalink
lijepa pjesma
i ja volim igrati šah..uostalom meni je šah više od igre(jer smo vrlo često i mi na šahovskoj tabli)
lijep pozdrav
05/04/2012 at 2:02 pm Permalink
Igra je samo izlika za istančanije oblike življenja. I ja ću sada odbaciti »po lojtrici gor i dol« i zagaziti u tužnu stranu onog što mi pada napamet dok čitam… Kada život opisuju crno-bijeli kvadratići izgleda prenaglašeno izvještačen. Ako se dvoje ljudi pograbe želeći pobijediti i nadvladati jedan drugoga onda je najmanje važno koliko je tko u nekoj vještini nadmoćan. Ljudi koji navaljuju isključivo samo određenim rješavanjem često uopće ne razumiju isprepletenost pojavnosti. Oni se savršeno kreću koritom kao upregnuti konj sa zaklopcima za oči. Oni traže neki savršeniji predajnik svojih jednoobraznih pretpostavki da um predstavlja dokaz da su vrjedniji od sveg drugog i da se sve njima treba podrediti. Kada bi ljudski postupci doista bili mjerilo vrijednosti kakvo pokazuje šah doista svi bi bili kraljevi koji ne rade greške, previde i ne upadaju u zamku lukavo žrtvovanih pijuna. Ako bi neko rekao da stihovi smiješno pojednostavljuju život kada ih se prihvati za savršen prikaz. Zapravo ništa se ne obistini na način šahovske igre, ništa osim proturječnosti, laži i tako dalje iz međuljudskih i društvenih odnosa kada muškarci razgovaraju s muškarcima kao kralj s kraljem i isto tako osjećaju potrebu za ženom kao damom da skuha, opere prljavo rublje, pozabavi se derištima i udovolji njegovim prohtjevima u krevetu – kao što igraču posluži ta dama…