Sami smo,

kilometrima i kilometrima odvojeni,

pa možemo pisati jedno drugom

iz svojih čamotinja

Mnogo toga nepotrebnog

ponijeli smo u torbama

svojih sjećanja

Nerado govorimo o tome

komadajući svoje biografije

popunjavamo praznine žalosnim pretjerivanjima

Lutajući od uspomene do uspomene

pokušavamo  da održimo živom

nevidljivu nit koja spaja

nekoliko gradova na čijim ulicama

smo upoznavali svoje duše

Mnogo puta smo bili isuviše zauzeti

traženjem nečeg novog,

što se ne tiče naše ljubavi,

zaboravljajući doba kada smo,

jedno drugom u zagrljaju,

ispraćali na počinak

goleme sile noći