Vukla se jesen
i kiša
(baš kao danas)
i strepnja
pod raspuklim nebom
u čekanju
da zapuše bura, škura
silovito
da ne primijetiš
u odlasku
kako se s usnama
drhtaj sastaje, pa rastaje
muklo
tajnovito, samo
da ne pamtiš
to
što je u meni
ostalo.
9 komentara za "Samo da ne pamtiš to"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Marija
14/11/2016 at 12:20 pm Permalink
ni ne sluti što je sve ostalo
lijep pozdrav,jako lijepo
14/11/2016 at 1:51 pm Permalink
Jako lijepa i sjetna pjesma . Lijep pozdrav ,Nevenka 🙂
14/11/2016 at 3:56 pm Permalink
Pjesma zareže svojom silovitom, a čistom slikom. Baš kao škura bura. 🙂
14/11/2016 at 4:38 pm Permalink
Samo da ta najbolnija kap ne kapne na već stvorenu ranu. Dojmljivo i snažno ispjevana vruća želja.
LP
14/11/2016 at 5:46 pm Permalink
Silovito, poput bure, uđeš u srž i ostaviš me zamišljenu i zadivljenu.
Čestitam 🙂
Veliki pozdrav Nevenka 🙂
15/11/2016 at 11:42 am Permalink
Duboko i sjetno, a znam da sjeta rađa često ponajbolju poeziju.
15/11/2016 at 11:56 am Permalink
Jezgrovito i osjećajno, lijep pozdrav Nevenka!
16/11/2016 at 8:00 pm Permalink
Tužna pesma jakih reči i slika! Lep pozdrav 🙂
18/11/2016 at 8:18 pm Permalink
Hvala na potpori!