Vukla se jesen

i kiša

(baš kao danas)

i strepnja

pod raspuklim nebom

u čekanju

da zapuše bura, škura

silovito

da ne primijetiš

u odlasku

kako se s usnama

drhtaj sastaje, pa rastaje

muklo

tajnovito, samo

da ne pamtiš

to                                                                                                                                        

što je u meni                                                                                                                   

ostalo.