Nekad, u davnim vremenima,
prošli smo tim putem nas dvoje
u nekoj izgubljenoj noći
dok klatio se mjesec
sporije od srca sto tuklo je po drumu
u cipelama izlizanih potpetica
Nosila si šal od kašmira i
mirisala na kutiju drvenih bojica
a ja sam usporavajući korak
u daljini vidio more djetinjstva
gledajući tvoje oči
U savršenoj jednostavnosti
rekla si
″Nije ovo teško vrijeme,
samo ružan dan u kome je važno
uspravno koračati″