Ne puštam svjetlo u malu sobu

dovoljno zraka za moj dah ima

katkad oživim u tihom grobu

blizak sebi i predalek svima.

 

Misao se odbija od zidova

osvaja prazninu glasnim ehom

a svijet izvan oštrih bridova

ječi svojom suzom i smijehom.

 

Jutro ima naum za sve duše

( ja ni za svoju – suprotnost sušta)

 dahom vjetra razljućeno  puše

zlatne strijele s neba pušta.

 

Polako se gasi  mrak u sobi

 probija se prosvjetiteljski trak

svijet i ja prošli smo na probi

udišući  samoću kao zrak.