San jedne lađe

Vidjeh jednu nesretnu lađu
na obali rijeke Save stoji
i posve nijemo galebove broji
dok jutarnje hrđe je glođu.

Tako nepomičnu kiše je peru
ili prže žarke zrake Sunca,
a ona stalno škrguće, bunca
htjela bi još zaploviti zeru.

Gleda kako putuju vode
podno mostova u daljini
širokim koritom ka modrini
i čezne samo za mrvu slobode.

10 komentara za "San jedne lađe"

  1. Marija
    Marija
    11/07/2020 at 5:04 pm Permalink

    Galebovi? Možda neka druga ptica?

    Sviđa mi se kako si dočarala posustalost, sudbinu na kraju puta, nemoguće želje… Lijepo i skladno:)

  2. katarinab
    katarinab
    11/07/2020 at 6:05 pm Permalink

    Draga Marija, hvala ti na lijepom komentaru s kojim si me obradovala.
    Pitaš se: galebovi? Mogla bi i neka druga ptica, ali radi se o riječnim galebovima kojih na Savi u Zagrebu doista ima puno (a nažalost i na zagrebačkom smetlištu Jakuševcu koje je također blizu rijeke).
    Neki dan sam vidjela galeba i na zagrebačkoj rivijeri, t.j. jezeru Jarun. Izgleda da smo sve bliže moru.
    Lp i ugodnu večer ti želim! 🙂

  3. Lav
    Lav
    12/07/2020 at 8:19 am Permalink

    Ni ja nisam znao da idu tako daleko. Više nije rijetko ni na moru vidjeti vranu. Multi kulti u životinjskom svijetu. Lijepa pjesma, Katarina!:)

  4. katarinab
    katarinab
    12/07/2020 at 1:19 pm Permalink

    Lave, hvala ti na pažnji i ostavljenom komentaru. Znači mi.
    A evo kako to izgleda u Zagrebu:
    https://www.facebook.com/DNEVNIK.hr/videos/galebovi-u-zagrebu/415602476052339/

    Pozdrav i lijep ostatak dana ti želim!

  5. Mihaela
    Mihaela
    12/07/2020 at 4:20 pm Permalink

    Vode koje putuju umjesto lađe. Izvrsno!

  6. Krebs
    12/07/2020 at 8:06 pm Permalink

    Katarina , odlicna si u svemu pa i u rimi , Draga !! LP

  7. Krebs
    12/07/2020 at 8:12 pm Permalink

    Da , zivotinje oslecaju opasnost..ja zelim cijelim srcem da priroda miruje, ali se buni, i previse smo joj zla nanijeli !! Katarina , Lave ..

  8. gabi
    12/07/2020 at 8:34 pm Permalink

    Gleda kako putuju vode
    podno mostova u daljini…

    Lijepo oslikana čežnja za onim što odlazi u nepovrat.
    Pozdrav šaljem!☺

  9. katarinab
    katarinab
    12/07/2020 at 10:00 pm Permalink

    Drage moje Mihaela, Spomenka i Gabi – velika vam hvala na pažnji i iskazanim doživljajima ove moje pjesme. Veseli me da vam se dopala.
    LP! 🙂 🙂 🙂

  10. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/07/2020 at 12:54 pm Permalink

    Gleda kako putuju vode
    podno mostova u daljini
    širokim koritom ka modrini
    i čezne samo za mrvu slobode.

    Ovo putovanje vode me se posebno dojmilo Čežnju za putovanjem, slobodom ne remete ni krik galebova. Odlična! Uživala sam čitajući, Katarina i nekako me je ova tvoja pjesma podsjetila na ovu divnu Vesninu pjesmu :
    TUŽNO MORE
    Planina moru kliče:
    – Ej more prostrano,
    probudi vale hučne,
    što ležiš pospano?

    Al’ more tihim šumom
    planini uzvrati:
    – Jutros ti, draga sestro,
    ne mogu ustati.

    Svu noć me vihor bio,
    svu noć orio grom.
    Velika tuga danas
    leži na srcu mom.

    Tri lađe pošle sinoć
    sa mojih obala.
    Dvije su natrag došle,
    jedna je ostala.

    Sada je galeb traži,
    sunce je doziva,
    al’ nju zelena alga
    i biser pokriva.

    Vesna Parun

    Veliki pozdrav ti šaljem i ugodan dan želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.