U vreloj ljetnjoj noći
hodam baščaršijskom kaldrmom
zastajkujući pored ćepenaka
sa kojih su kiše saprale
i vjetrovi odnijeli
tragove prošlih ljubavi
Sa nekim osjećajem daljine
skupljam komadiće sjećanja
na jednu mirnu ulicu
i jedno dvorište
puno neba i ptica
u koje sam bježao
kad me tuga pronađe
U mojim očima
koje su ponekad zelene
ogledaju se
puste i daleke ravnice
iz kojih stiže proljeće
i rastu bijeli cvjetovi
Možda i ja tamo nekad stignem
da otkrijem skriveni biljeg
izgubljen u vremenu
odsanjam pjesmu
zatvorim oči
i sjetim se mjesta
na kojima sam svirao prije