Sanjaj

Sanjaj one nemire
U drhtavim rukama skrivene.
Sve jeseni što su tragove
Lišćem suhim prekrile.
Sanjaj proljeće u meni probuđeno
Jer ja se budim
Poput potoka ispod leda,
Nije me tvoja zima okovala, zarobila.
Sanjaj me kako te gledam
Sa zvijezdama u očima.
Sanjaj me kao pobjednicu
Nad lažima i iluzijama tvojim.
Sanjaj me, neka te morim nesanicom, znojem…
Jer i ja sam sanjala budna
I plakala noćima.

4 komentara za "Sanjaj"

  1. Marija
    Marija
    23/09/2020 at 7:45 am Permalink

    Osvetnički ton. Nema praštanja:)

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    23/09/2020 at 3:17 pm Permalink

    Poneki ne zaslužuju oprost, Mare .

  3. katarinab
    katarinab
    23/09/2020 at 7:53 pm Permalink

    Suzana, lijepa refleksivna pjesma. Kada smo ranjeni, povrijeđeni i čini nam se da nema svjetla za nas dozrijevaju u nama stihovi.
    “Sanjaj me, neka te morim nesanicom, znojem…
    Jer i ja sam sanjala budna
    I plakala noćima.”
    Ima onih koji su nas duboko povrijedili u životu sa svojim postupcima, ali ljudski je praštati. Čovjek ne zaboravlja, pa je pitanje može li oprostiti?
    Lp.:)

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    23/09/2020 at 8:12 pm Permalink

    Oprostiti, ali ne zaboraviti , osobno mi to dvoje ne ide zajedno. Ako opraštam onda sve bacam u zaborav, jer inače oprost ne vrijedi. Ponekada osoba lako oprosti, ali ponekada dođe do one granice kada se to više ne može. U životu svih nas postoji bar jedna osoba kojoj smo možda oprostili, ali zaborav nas nije oslobodio sjećanja na istu.
    Katarina draga topli pozdrav ti šaljem i ugodnu večer želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.