Šaptačica uspomena
postala sam neprimjetno
hvatajući posljednji tračak duge
bacajući novčić u fontanu želja.

Iza teških zavjesa života sam se skrila
umjesto glavne uloge života
na daskama snova, što život znače
šaptaćica sretnih uspomena
izmorenom tijelu sam postala.
Pljesak i buketi mene više ne krase
jer moj šapat iz tmine
u masi nitko ne čuje više
samo glumac što glavnu rolu glumi.
Kad zavjesa se spusti i pljesak stane
glumac će me kao i svi
istog trena zaboraviti ,
orkestar će još tiho ,pa sve tiše
moju pjesmu tuge svirati
i kao duh u šapatu ja ću nestati
ispred zavjesa nitko me neće vidjeti
šaptačica uspomena zauvijek ću ostati.