Prvi kamenčić :

Kao sunce.
Ptica odleti iz bistrog oka.
U redu –
mi ovdje spavamo
snovi odvojeni od praznine.
Tko se to probudio prije jutra ?

Drugi kamenčić :

Čekaj !
Napoji konje, put je dug
ljudi žive ispod zemlje.
Kada oslijepim – zapali svoju kosu.
Uđi u beskraj – tamo se više vjeruje.

Treći kamenčić :

Kuda me vodite ?
Sati pomiješani ( usred mene )
vječnost – zabija mi trnje
bacaju kost. Golu.
Pogledaj, snijeg i svila i Ništa.
Zašto nebo nosi moje ožiljke
kada rane su mi svjetovne.

Četvrti kamenčić :

Čekao sam
da se kazaljka zaledi na trinaest,
a tamo iza zida trinaest ljudi dubi
rake.
Za koga ?
Kada sam putovao u Sveti grad
bio sam mlađi od tvoga srca.
Koje obličje gradi smrt ?

Peti kamenčić :

Crkva.
Hladni zidovi – razmisli : ti vidiš skrivene hodnike.
Što se dobije molitvom ?
Žena s maramom oko glave
( misa za mrtve. Nitko ne pali
svijeće – plamen je zabranjen ).
Duša žene
mraznija je od crkve.
U mramornoj zdjeli
gnjile crne hostije.
Postoji jedan ožiljak
koji mora nestati
prije dolaska vode.

Šesti kamenčić :

Misli
prijatelju – misli.
Što ako vrane pobjegnu.
Mjesec škripi poput raštimane violine ;
struno čovječja.
Poslušaj :
odgovor dolazi iz nečije neopjevane tame.

Sedmi kamenčić :

Izvan.
Tko stoji izvan kruga ?
Ne znam ! Ne vidim !
Kada sam izašao netko je prekrio
izvor svjetlosti.