Zamirisali su opet ledenom svježinom, sivi snjegovi.
Zarobili su tragove, sjećanja, sivi snjegovi.
+
Zarobili su radost u oku
Djece skrivene u podrumu, sivi snjegovi.
+
Pahulje više nisu bijele, meke…
Onečišćene su ratom, padaju sivi snjegovi.
+
Uz buku granata, plač, strah
Hladni i nemilosrdni su sivi snjegovi.
+
O, ne padajte! Ne skrivajte tragove povratka
Izgubljenih u rovovima zemlje, sivi snjegovi.
+
Neka se vrate, pobijede zimu
Neka pobijele svi sivi snjegovi.
julija
29/01/2023 at 5:59 am Permalink
Čovjek je čovjeku vuk. Lijepa gazela.
30/01/2023 at 9:38 pm Permalink
O, ne padajte! Ne skrivajte tragove povratka
Izgubljenih u rovovima zemlje, sivi snjegovi.
+
Neka se vrate, pobijede zimu
Neka pobijele svi sivi snjegovi.
lp
31/01/2023 at 4:02 pm Permalink
Žalosna gazela, pogađa srce. Nažalost, za mnoge je prekasno i nikada neće dočekati da “sivi snjegovi” pobijele. Zato nikad ne smijemo zaboraviti njih, a i ono što je čovjek (zvijer) čovjeku u stanju učiniti.
31/01/2023 at 6:47 pm Permalink
Čovjek je doista zvijer. Ono što pojedincu padne na um, to zvijer ne može činiti. Katarina, hvala ti na pažnji i komentaru. Pozdrav ti šaljem.