U noći kada tama svoju masku skida

Sjedim na rubu hrapave stijene

Složene u nizu staroga suhozida

Tiho bez šuma prolaze sjene.

 

Likovi iz nekih davnih vremena

Sa rajskih poljana ili mračnoga Hada

Dotakne me jedna pogrbljena

Samo je sjela a kiša pada.

 

Iz mojih misli poznata silueta

Iz niske onih što prođu ili stanu

Možda je ova iz budućega svijeta

Zar je važno u ovom tmurnom danu.

 

Kraljujem na tronu hrapave stijene

Sa desna mi sjede nevidljive oči

I za neke buduće mjesečeve mijene

Ja biti ću nečija sjena u noći.